MANGANO, Silvana

MANGANO, Silvana, tal. glumica (Rim, 21. IV 1930 — 15/16. XII 1989). Kći Engleskinje, supruga (od 1949) → D. De Laurentiisa. Poput mnogih tal. glumica poratnog razdoblja karijeru otpočinje sudjelovanjem na izborima za miss i kao fotomodel. Tip bujne i raskošne ljepotice, mješavina južnjačkih i sjevernjačkih elemenata, veliku popularnost stječe već prvom gl. ulogom sezonske radnice na rižištima u filmu Gorka riža (G. De Santis, 1949). U tom neorealist, djelu naglašenog erotizma M. privlači pažnju izgledom i provokativnom odjećom (spuštene crne čarape, uske kratke hlačice i majica koja ističe grudi), čime se želi po prvi put stvoriti tal. pandan am. tipu → pin-upa. Takva orijentacija posebno je zamjetna u komercijalno neuspjeloj De Laurentiisovoj produkciji Mambo (R. Rossen, 1955), u kojoj se zapaža i podražavanje tada popularne R. Hayworth. Prekretnicu u njenoj karijeri označuje film Napuljsko zlato (V. De Sica, 1954), u kojem suptilno gradi lik prostitutke na granici između pobune i prihvaćanja svoje sudbine (godišnja nagrada tal. kritike Nastri d'Argento). Nakon toga razvija se u izrazitu karakternu glumicu pa produhovljenost potpuno potiskuje erotizam njenih ranijih uloga. Surađuje s vodećim tal. redateljima, npr. M. Camerinijem, u čijem Odiseju (1954) ima dvostruku ulogu Penelope i Kirke, C. Lizzanijem u Procesu u Veroni (1962), gdje za ulogu Edde Ciano ponovno dobiva Nastri d'Argento, i P. P. Pasolinijem u čijem je Kralju Edipu (1967) uvjerljiva Jokasta. U zrelijim godinama pojavljuje se uglavnom u manjim ulogama, ali zadržava visoku razinu, npr. u filmovima Smrt u Veneciji (1971, Nastri d'Argento za epizodu /ex aequo/) i Ludwig (1973) L. Viscontija te Dekameron (1971) P. P. Pasolinija.

Ostale važnije uloge: Zločin Giovannija Episcopa (A. Lattuada, 1947); Bandit Musolino (M. Camerini, 1950); Ljudi i vukovi (G. De Santis, 1956); Brana na Pacifiku (R. Clément, 1958); Oluja (A. Lattuada, 1958); Veliki rat (M. Monicelli, 1959); Pet ošišanih žena (M. Ritt, 1959); Crimen (M. Camerini, 1960); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Baraba (R. Fleischer, 1962); Leteći tanjur (T. Brass, 1964); Ja, ja... pa ostali (A. Blasetti, 1965); Oprostite, da li ste za ili protiv? (A. Sordi, 1966); Vještice (omnibus od 5 epizoda, 1967); Teorema (P. P. Pasolini, 1968); Igra karata (L. Comencini, 1972); Zatvoreni obiteljski krug (L. Visconti, 1975); Dine — pješčani planet (D. Lynch, 1984); Crne oči (N. S. Mihalkov, 1987).